Mikrofilm

Objavljeno na www.planet9.hr
O knjizi Mikrofilm
Špijunski roman s elementima trilera
Slovo urednika

Od stotina rukopisa koje sam vidio, ovaj je bio jedan od onih koje ću sigurno pamtiti cijeli život. Srećom, nisam imao vremena za ulazak u sam tekst pa sam pitao autora o čemu se radi u romanu. Dobio sam sažet odgovor, a kad sam ga zamolio da mi odgovor proširi, na ekran mi je stigao tekst kojeg bih prije nazvao filmskim sinopsisom nego sadržajem romana. Uzgred budi rečeno, činilo mi se da tu ima materijala za trosatni film

Sinopsis me je uvukao u radnju kao rijetko koja knjiga koju sam čitao, poželio sam pročitati cijeli roman. Sjetio sam se jednog relativno slavnog romana istog žanra i podžanra kojeg sam nekada davno pročitao. “Slavni” roman mi nije ostao u blistavom sjećanju. Dobro pamtim da sam već kao tek malo veće dijete bio vrlo kritičan prema naivnosti pisanja tog “ozbiljnog” romana. Imajući pred sobom priču koja mi je bila i logičnija, uzbudljivija, prihvatljivija i pitkija nego neki tekst za kojeg znam da je daleko dogurao, naravno da sam se prihvatio posla.

Djelomice zato što sam ja želio ostaviti izvorni ubrzani ritam, a djelomice zato što je autor bio dovoljno tvrdoglav i  nestrpljiv da prerade romana održi u racionalnom obujmu, proizvod naše suradnje je brz i zbog toga je nastalo dovoljno teksta da čitatelj “ima što čitati”, a da je ritam takav da jedna stranica vuče drugu, sve do zadnje stranice, barem su to rekli neki koji su čitali.
Komentari onih koji su pročitali su toliko pozitivni da smo se odlučili potruditi pripremiti i sve druge naslove koji su tada bili u fazi gotovog rukopisa i vjerojatno će tempom od dva komada godišnje nastaviti izlaziti i ostali rukopisi, a planiramo ponudu izvesti iz granica zadanih osnovnim žanrovskim odrednicama. U neku ruku. Mikrofilm je tu bio pravi ledolomac.

Mario je kao osoba i kao autor izravan, neposredan čovjek globetrotterske orijentacije. Proza mu je potpuno muška, lišena nepotrebnih emotivnih analiza. No, postoji jedna kvaliteta koju sam ja osobno doživio kao možda i najvažniju, a to je to što je Mario autor koji radi uistinu humanu prozu i to je jednostavno on, takav kakav jeste. I kao čovjek i kao autor, Mario se izdvaja svojom nesklonošću pozerstvu (hrv: preseravanju) i zahvaljujući tome
njegove se poruke prihvaćaju bez prisile i nikako nisu očite, a njegova humanost.