Državni prijatelj broj 1

Objavljeno u Večernjem listu, autor Denis Derk, 16.09.2017.
Roman “Državni prijatelj broj 1” aktualan je i danas jer se bavi hrvatskim dubioznim financijama iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Pametnome dosta. “U srcu komunizma” jest triler američkog tipa, knjiga koja bi se mogla svidjeti ljubiteljima onih nestvarno nabrijanih filmova (i scenarija) o Jamesu Bondu koji opasno plešu na granici mogućega, u čemu i jest tajna njihove popularnosti. No, kod Šoštara nema ni seksa ni seksualnih aluzija. Šoštar je autor koji je opsjednut radnjom romana i ne zanimaju ga nikakve digresije i metafore, ne opterećuje se
usputnim i sporednim likovima, ne piše putopise o zemljama i gradovima u kojima je radnja smještena. Stoga njegovo štivo, barem u romanu “U srcu komunizma”, na mahove djeluje suhoparno i oglodano, svedeno na koncizne dijaloge između glavnih aktera, bez psiholoških nijansiranja i stilskih uresa kakvi su danas česti i u žanrovskoj literaturi koja se bavi ratovanjima i militarizmom. “U srcu komunizma” nije samo ratni krimić, nego i povijesni roman koji nas vraća u vrijeme (danas ponovno uskrslog) Hladnog rata i jakog socijalističkog bloka u
srcu Europe u kojem je Jugoslavija bila zemlja koja je treperila između moćnih geopolitičkih carstava koja i danas i te kako utječu na našu svakodnevicu.

No, Šostarova tema nije ni Jugoslavija ni komunističko uređenje u toj višenacionalnoj zemlji s kojim se ovih tjedana bakće cjelokupna hrvatska politička elita, nego Sovjetski Savez sa svim svojim doista brojnim proturječnostima i apsurdima. Utjecajni ruski general Ivanov želi prebjeći na Zapad, a kako ne želi ugroziti sigurnost svoje obitelji (ponajprije žene i dva sina) mora se poslužiti lukavstvom i to uz pomoć američkih mornara i neobične podmornice. Ta se podmornica, izvorno vezana uz američku tvrtku (samostalnu tržišnu istraživačku
agenciju), inače u vlasništvu velike američke korporacije, stjecajem okolnosti iz Crnog mora mora probiti do austrijskog teritorija preko dunavskih mutnih voda!? Riječ je o vojno-špijunskoj tajnoj akciji o kojoj službena američka politika gotovo da ne zna (ili ne smije znati) ništa i u kojoj autor koristi i svoje očito vojno znanje da sadržaj romana ne bi ispao totalna bajka i klopka za naivce.

Malobrojna posada podmornice s generalom neprijateljske vojske u čiju iskrenost neki prekaljeni američki vojnici otvoreno sumnjaju mora učiniti nemoguće i provesti podmornicu preko Bugarske, Rumunjske, Jugoslavije, Mađarske i tadašnje Čehoslovačke sve do spasonosne zemlje Austrije i bečkih predgrađa. Dakle podmornica ide i preko gigantskog Đerdapa, smuca se u vodama oko Beograda, Budimpešte, pa Bratislave i Beča, opasno ratuje
i s ratobornim rumunjskim ratnim brodovima, da bi se onda posada morala sukobiti i s izdajnicima u vlastitim redovima… I kada se čini da je cijela operacija rađena uzalud, jer general Ivanov bježi od američkih spasitelja u bečkoj gužvi, autor ipak nudi sretan kraj. Kao i u brojnim filmovima o hladnoratovskim sukobima u kojima je
komunistima namijenjena uloga koju Indijanci imaju u kaubojskim filmovima, i ovdje je najefektniji lik glavnog negativca, surovog Kovčenka, moćnika iz službe državne sigurnosti u kojoj je autor jednom liku dao i ime Vladimira Putina. Intuicija, saznanje ili samo šala?